Upotreba reči čitaočevu u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

on, ako je dovoljno bedast, samo se trudi da to bulažnjenje složi u tesane gramatički besprijekorne rečenice, da prikrije čitaočevu oku ono unutrašnje truskanje i drmusanje, što mu podaje nepomućeno miran i građanski pristojan privid, doprinoseći još

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Sužena komunikaciona mogućnost usmerila je čitaočevu pažnju i interesovanje prema samome izvoru poetskih obličja, prema onome toliko zagonetnome odnosu između poetskoga

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

između autorove i Sofkine tačke gledišta Telo Sofkino, kao što će se kasnije videti, u romanu tako često usmerava čitaočevu percepciju (taktilnu, prostornu, vizuelnu i akustičku, recimo) da se to pri tumačenju mora uzeti u obzir.

- ne mora sama po sebi biti značajna, ali joj zato jako, inicijalno mesto u kompoziciji daje vanrednu moć da privuče čitaočevu pažnju: nju on najpre vidi i najpotpunije je opaža budući da ga još nije ponela struja usmerenog, pa time i olakšanog

sebi nije naslovljen Dnevnik Petra Rajića, nego Dnevnik o Čarnojeviću: odgovor na pitanje ko je taj Čarnojević usmerava čitaočevu pažnju ka epizodi u kojoj i dolazi do udvajanja.

Stoga, mesto da čitaočevu pažnju drži usmerenu na predmet prikazivanja, avangardna je književnost dobrim delom svraća na sebe samu, na svoj program

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti