Upotreba reči đika u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

te pominjahu: vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga Jokova, kneza njeguškog.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Od mojih drugova ostala su mi samo imena. Kalinfalvi Jurka Ćula, Kapdebo Elemer, Đika. Gde su, i da li su živi, ne znam.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Svuda od Turaka i hristjana Albaneza jednako smo bili primati i čašćeni i od mesta do mesta praćeni. Pop Đika i dva Hormovita s njim bili su, kako valja, vooruženi; no i tako gdigdi bivalo je sumnjenije da se ne namerimo na veće

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Kako to, sine? — onaj još ne razumi. — Ta tako lipo! Eto, čovik ima pameti da vidi kako mu lipo žito đika i dite raste, al̓ ima pamet i da vidi da će umriti. — E pa dobro, al̓ šta ćemo onda raditi?

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Sred pravoga raja što svega rajskoga imade sem rajskih ljudi. Rajska travuljina đika ovde do pojasa, rajski vonj trulovine štipa nozdrve, rajske zmije se sunčaju po stenama, rajske čavke, gavrani, vrane,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti