Obradović, Dositej - BASNE
Ne poznajući cenu razuma i blagorodstvo srca i duše, ako se ne sjaju i ne šušte na njoj haljine, misli da je propala. Kad bi (sačuvaj bože!) sve žene ovake bile, teško bi onom bilo ko bi ovo pisao!
rađa; tu su masline, smokovnice, finiki, šipci granatski i slatke narandže; potoci kristalovidni, svuda protičući, tuda šušte i k pokoju mame, razni vidovi ptica tu poju, cveti limunski i livadni sav vozduh oblagouhavaju.
Ako li ko i od građana krasotu prirode čuvstvuje i ljubi, nek me ovde dođe poslušati gdi potoci po dolinam šušte, čisti zefiri luge prohlađuju i raznose miris ljubičice, gdi se livade s poljskim cvećem krase i privlače svakog oči na
Dučić, Jovan - PESME
U ovaj novembar čamotni i sivi, Ne postoji Život drugde neg u Smrti. AKORDI Slušam u mirnoj ljubičastoj noći Gde šušte zvezde; i meni se čini Da često čujem u nemoj samoći Pevanje sfera na toploj vedrini.
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce; i ne šušte nali — Galeb još svetluca. Mir. Svuda je podne.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Poneka devojka promakne brzo u komšiluk, ispod stare rekle vidi se čista košuljica, a šušte i žubore čiste bele suknje na njoj.
Radičević, Branko - PESME
Šljivika grane mene kriju, Kroz njega s' vetri noćni liju, A oko mene ruža gušte, Sa drva listi tijo šušte, Ko da se tuže da ću uteći, Da njima zbogom neću reći. Itd.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Mlad si. Iziđoh. Ona izdahnu. Sa nekom svečanom tugom i skrušenošću slušah kako je spremaju, kako šušte njene stare, svilene haljine koje behu u jednom zavežljaju koji je ona još u životu spremila za svoju smrt.
Sa sviju strana počelo da se rasklapa i razgranjuje. Oko Anice, iz baštâ, počele tice, bube da se dižu, šušte, miču. Kroz svež, oštar vazduh, počeo žagor, kretanje... dan se beleo.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- S duvara se otkine perjanica radosna plamenovog zumbula. Spremamo se, žurimo. Šušte tvrde košulje, istkane od konoplje. (Je li sova usnula kad se s kruške ne javlja?
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ha, evo njive!... Polako samo... tiho kao senka... Rasklanjaj rukom pera kukuruzna, da ne šušte, pa hajde napred oprezno lagano.. kao zmija kroz čestu... Eno kruške...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Nije to bilo tako davno, kad je Dučić, ismejan, usudio se da napiše da „šušte zvezde!“ Mi, dabogme, odosmo dalje! Možda te, formalne, novosti manje zanimaju čitaoca? O njima treba govoriti drugi put.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Jesenji vetar strahovito huči planinom i nosi uvelo lišće; po brdima se povila magla, a kroz hladan, vlažan vazduh šušte gavranova krila i razleže se zlosluto graktanje.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
lepše i u što većem izobilju: da su sobe jednako okićene i što toplije, ututkani je, nameštene; da po kući, po dvorištu šušte meke ženske haline; da se viđaju lica bela, nežna, očuvana i negovana.
Dole, u dvorištu, bije šedrvan, njegovi mlazevi, kaplje vode prema svetlosti iz ove njene sobe, žute se i šušte kao ćilibar. Čuje se svirka.
Pandurović, Sima - PESME
Večna je sila vezala mi ruke I duh, i sâm se spasti već ne umem. Mirno i čudno šušte stare breze Tajnu života i sudbinu uma; I raširenih zenica, bez veze Misli, ja slušam elegiju šuma, Miran, bez
Mirno i čudno šušte stare breze. TRAG VREMENA Saranio sam svoju dobru dragu U dane što su iščezli k’o para, U mrkom, muklom, crnom
Ćosić, Dobrica - KORENI
oblizuje sneg sa tankih brkova; visok i mršav, svija se u luk nad ugrejanom furunom i tare dlan o dlan: oni tanko šušte kao da su od suve jelovine, Aćimu su suviše veseli i bezbrižni, pa priđe prozoru i poče noktima da grebe ledeno žbunje
Ipak, u svest mu se uriva neočekivano saznanje, stidno, neverovatno. Oko njega seljaci srpovima kolju kukuruze i oni suvo šušte. Vara me, kurva. Žena je to. Snašla se. Senka bresta se neprimetno odmakla od njega.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Neke mi pale tu na srce svelo, Pa kril'ma trepte i šušte k'o svila; A jedna lako, vrhom svoga krila, S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo. K'o da bi htjela zbrisati sjen tuge...
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce, i ne šušte vali Sve je tako tiho... Mir... Svuda je podne. J.
i ruku Znam da su samo reč u knjizi tajni: Ali, iz svoga gnezda dok se vuku Po plavom nebu oblačići sjajni, „I dokle šušte bajke tamnih šuma, Zar mutnim okom mladunac ne luta Po svodu neizmernom, k ušću druma, S bleskom Pitanja u dnu očnog
Popa, Vasko - KORA
reči mi zebu Otimamo trenutke Od bezobzirnih testera Ruke se tvoje tužno U moje ulivaju Vazduh je neprohodan 4 Šušte zelene rukavice Na granama drvoreda Veče nas pod pazuhom nosi Putem koji ne ostavlja trag Kiša pada na kolena Pred
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Vrhovi bučja šušte i bruje, pevajući neku otegnutu i jednačitu pesmu, a pod njima žurno korača usamljeni begunac, zverajući oko sebe na sve
Petković, Vladislav Dis - PESME
Bol klonuo; magla i bregovi Nose mis'o... i želje se kriju; Tamne slike, blede kao snovi, Šušte propast, ko bi znao čiju! Spava mi se. Još da legne telo U taj sumor, mrtav, što se vije.
I šum tajanstven kao pokret vila Ide sa zemlje, gde još ruže cepte, Gde srca trnu: šušte crna krila, I crna krila nad životom trepte. 1911.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Nekad, čini se davno, bio je Dučićev sinestezijski epitet šušte (zvezde) i simbolistički epitet ljubičasta (noć), a sada nalazimo rujnu budućnost koja je simbolička, ali u smislu u
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Dole, u dvorištu, bije šedrvan, njegovi mlazevi, kaplje vode prema svetlosti iz ove njene sobe, žute se i šušte kao ćilibar. Čuje se svirka.
Nije to bilo tako davno, kad je Dučić, ismejan, usudio se da napiše da ‘šušte zvezde'! Mi, dabogme , odosmo dalje”. 283 Slobodni stih se dakle - što je dovoljno jasno kazano - shvata kao stih sa
uz Sumatru Crnjanski tvrdi da on i njegovo pesničko pokolenje idu dalje od glasovitoga Dučićevog tropa (sinestezije) „šušte zvezde”.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sniježne lepirice ukrštaju se u letu, lome se jedna o drugu i šušte u tananom i mekom šumu povrh njihovih glava, a njih troje, starac naprijed, krava za njim, za kravom Vujo, promiču
Vala im đe čuli i ne čuli!... Vidi ga, gospodine, vidi kako njuši: šušte li oklen kuruzi. O, nebo te (udara ga po njušci) ubilo! (Vrisne) Čuvajte se, gospodini moji, izmače mi se!
Osušili se jadni kuruzi, pa kad prođem pokraj njivice, obuzme me tuga i žalost. O, kako tužno šušte čemerni, slomljeni kuruzi! Rekô bi čojek da uzdišu za osvetom i pravdom...
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
redova gustih i visokih topola sedi, puši, pušta brojanice, da sluša kako više glave mu zanosno, predvečernje, sveže šušte topole i raznose ka vinogradima ćarlijanje, mirise...
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ka' poslu niste obikli... Prođe tako čas i oboje beru i trgaju sočno voće. Ništa ne govore, samo što šušte savijene grane.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Da, mi smo već stigli tamo. Oko nas mladost je bujna, Pod nama ruine stoje, odlomci vremena davni'; Nad njima bokori šušte i ruža miriše rujna Već mnogo vekova tavni'.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Jedva se osmeli da pogleda naniže. Kako bi čovek po vodi koračao, tugo golema? Ali, gle, on po vodi zaista ide, šušte talasi, a na drugoj obali reke blješti zamak od kristala sazdan. Otkuda tu, gde su oduvek bile trske, zamak?
Šantić, Aleksa - PESME
Neke mi pale tu na srce svelo, Pa kril'ma trepte i šušte kô svila; A jedna lako, vrhom svoga krila, S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo, Kô da bi htjela zbrisati sjen tuge...
bola tama, I ti ga vatrom Zapali sama — Jer iskre same Iz tebe biju, Lepše od sviju Anđela raja, Što nežno šušte, Kô behar beli, U toploj reči Molitve tvoje.
1911. JUTRO ŽETVE Ovdje, pod hrastom, gdje se paprat splete, Počivam samcat. Šušte račve stare, Kao da mašu na čupave čete Oblaka ranih što se tiho žare I plove tamo, preko polja tije', Po zlatu
Evo sve družbe! Ovdje, ispod grana, Svoja gnijezda gdje kosovac gradi, Gdje s bukve šušte bajke davnih dana, Vidim ih. Hode.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
traje i razvija se još lepše i još bujnije; čuješ kako zveckaju đerdani i dukati, i trupkaju kondurice i papučice i šušte svilene šalvare, a miris od đulijaka se prosuo po sokaku, pa, kao magla zemlju, pritisnu mirne gledaoce.