Upotreba reči žuborili u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh što je prodirao u grudi kao nož. Porazboljevahu se mnogi.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Sipila je po granama, odakle su padale krupne kapi i telo se ježilo od vlage i hladnoće. Potoci su žuborili, zemlja je bila raskvašena da su noge zapadale do članaka u pustu pištalinu.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

U granu po džbunju, svuda oko njih gukale su grlice, cvrkutale svakojake ptice, a po šarenom šljunku veselo su žuborili potoci. Po šumama su lutali lavovi, tigrovi i druge zveri. Među ljudima i zverinjem bila je onda ljubav, sloga i mir.

Svud oko njega beše tišina, velika, gusta šuma, u kojoj su u proleće pevale ptice; dole ispod njega žuborili su potoci, a on je to slušao, naslađivao se ptičjim pevanjem, molio se Bogu i mislio da nikad boljeg života ne može

Ćosić, Dobrica - KORENI

Najpre su ti beli mlazevi zvonko pevali dok je vedrica bila prazna, ne, vedrica je zvonila od njih, pa su posle žuborili i šuštali.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh, što je prodirao u grudi, kao nož“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti