Upotreba reči pozlaćene u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Služitelji nose fina vina, sipaju u velike srebrne pozlaćene pehare, nazdravlja se u ime Poljske, za Konfederaciju, kucaju se sa gospodarom Sofrom i za „Vengersku” i za „vengerske

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Videvši u ogledalu, velikom kao kapija, zidove, kao mlekom oprane, pozlaćene; tavanicu, punu belih anđela i pastira, sa zadignutim i pridenutim suknjama, tako da im je za trenutak video ružičasta

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Za glavom joj od bisera lale. Ja joj dadoh konja provađati, Ona konju tiho govoraše: “Oj dorate grive pozlaćene, Je li ti se gospodar ženio?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

To će biti mala srebrna statua Eskulapova, koji će u rukama držati takođe srebrni divit, oko koga se prepleću dve pozlaćene zmije sa dijamantima mesto očiju, i u ustima drže sveće.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Vertep je minijaturna crkvica, napravljena od šarene ili pozlaćene hartije, koja ima dva tornja i u svakom po zvonce. U njoj je inscenirana „poljana travna, zelena kao pašnjak.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

ona turovina; onda morav fes, pa trambolos, u ruci brojanice, duvankesa pozadi za pojasom, pačaluci šaka široki, kopče pozlaćene, na cipelama bockaste kapne. Pa ide on i lepo se ugiba onaj patos pod njim, i cipele mu škripe: švorc, švorc, švorc.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Erehtejon je dobio svoje pozlaćene prozore i vrata Partenon svoje divne skulpture, Fidijine ruke; one su doletele ovamo iz Londona u trenutku kada je

Nasta tišina. Čulo se samo kuckanje časovnika koji je stojao na kaminu upravnikove sobe. Od pozlaćene bronze, a načinjen od ruke Pradije-a, on je pretstavljao Uraniju, muzu astronomije.

Već sam ih natakao, i uveravam Vas da kroz ta stakla ljudi izgledaju kao statue od pozlaćene bronze. A sada je vreme da pođemo!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Da s' donio bugarsku kopanju, ako bih ti i usuo vina; za te nisu čaše pozlaćene!“ Pogleda ga Miloš poprijeko, udari ga rukom uz obraze: koliko ga lako udario, tri mu zuba u grlo sasuo.

Braća seju vrlo milovala, svaku su joj milost donosila, najposlije nože okovane, okovane srebrom, pozlaćene. Kad to vid’la mlada Pavlovica, zavidila svojoj zaovici, pa doziva ljubu Radulovu: „Jetrvice, po bogu sestrice, ne znaš

toke triestore na mojijeh trideset hajduka, i načini tridest čelenaka na našijeh trideset kalpaka; svake toke da su pozlaćene, moje toke od oke četiri, — one da su od suvoga zlata, i u njima tri kamena draga, nek se znadu toke Mijatove?

pod gr’ocem, u njem ima dvije litre zlata, zaburmano, pa se odburmava, te njim Vlašče pije vino ladno; pa obuče toke pozlaćene, opasa se mukadem-pojasom, a za pojas dvije puške male: u zlatan su kalup saljevane, a među njih jatagana zlatna; a na

Ustaviše konje uza dvora. Svoju djecu l’jepo darovala: svakom sinu nože pozlaćene, svakoj ćeri čohu do poljane; a malomu u bešici sinku, njemu šalje uboške haljine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti