Crnjanski, Miloš - Seobe 2
sa crnim, gustim, obrvama, nije ličio, pri ispraćaju Isakoviča, na gavrana u franceskom fraku, nego na neku pokislu svraku. Bio je, i pored crnog fraka, sav pobeleo. Imao je bele kilote, bele čarape, beli žabo. Kao za neku nemu sahranu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Nekoliko kapi tople kiše pade mu u lice i on zadrža konja. Nad glavom začu svraku i, odmah zatim, vrane. U istom trenutku konj, trzajući se, pođe natraške i stade kao ukopan, drhćući nogama.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Lunina lokna, žig u figuri, rogači okna. Pšenično žito puzi uz kvaku; pavši u sito, uplaši svraku. uz žamor raži, selo se ceri lajući laži. Tek zrno zobi, Dok beže zveri, u snu se zdrobi.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Drži ga, stara!“ Jadna se baka iz sna trže, zbuni je dreka i rumen sjaj, pa svraku pita što može brže: „Otkuda? Šta je?! Da nije zmaj?!“ „Kradljivac zvijezda u tvojoj kući!
Po svunoć sanjam skrivenu stazu ispod Babića gaja, gnezda u granju i laku svraku kojoj sam krao jaja. Sećaju me se drugovi stari — otkad zajedno nismo!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
din hoda preko polja ravni, A četiri preko gore crne, Zaprosio i isprosio je; Pa on kupi gospodu svatove: Kuma — svraku dugačkoga repa, A prikumka — pticu ševrljugu, Starog svata — iz osoja žunju, A djevera — pticu lastavicu.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
Nitkov, kad svršiš zanat, onda se možeš ženiti! JOVAN: Ali onda mogu li uzeti Anču? MITAR: Uzmi ako ćeš i svraku, šta marim ja. JOVAN: Pravo, Ančica moja. Ihuhu! (Udari Ružičića.) Panovi, čo su se zmrzli; veru, treba bit veseli.
Petrović, Rastko - PESME
govorili o prženju na kajmaku, Ne bi li se prevarila da im zgotovi Ali je starica ta tako lukava; Ona ne bi ni svraku Pripravila tek onako Olako, Olako.